Korisne kemikalije iz svakodnevne upotrebe

U ovom članku, opisane su neke od najčešćih kemikalija s kojima se većina nas može svakodnevno susresti. Opisane su i najčešće primjene istih. U slučaju da netko želi naučiti nešto više o samoj kemiji koja stoji iza primjena opisanih za svaku tvar, može baciti pogled ovdje. S obzirom da s vremenom neke kemikalije postaju lakše ili teže dostupne, lista će se vjerojatno mijenjati i nadopunjavati s vremenom.

 

Aceton je organska, bezbojna, zapaljiva tekućina, intenzivnog i specifičnog mirisa. Ova tvar koristi se prvenstveno kao otapalo, tj. sredstvo za čišćenje. S obzirom na svoju zapaljivost, može poslužiti i kao gorivo. Aceton se lako može kupiti u većini trgovina, u obliku proizvoda za skidanje laka s noktiju. Ipak, kao takav, često sadrži i druge tvari, poput vode i etanola. Čisti aceton može se kupiti u trgovinama koje prodaju boje, lakove i sličnu opremu.

Aluminij je relativno kruti metal srebrno sive boje. Male je gustoće i otporan na koroziju, jer na sebi stvara sloj oksida koji ga štiti od daljnje korozije. Mogao bi biti koristan kao zaštita od raznih vrsta zračenja. Usitnjen, može poslužiti za izradu različitih pirotehničkih smjesa, koje se mogu upotrijebiti za izradu signalnih baklji. Kad se pomiješa sa solnom kiselinom, stvara vodik, koji može biti koristan za punjenje improviziranih meteoroloških balona. Aluminij se može naći u svim trgovinama u obliku folije. U prahu se može ponekad naći po trgovinama koje prodaju boje i lakove. Može se usitniti i pomoću brusilica, mlinčića za kavu i sličnih uređaja.

Amonijev nitrat je anorganska sol koja dolazi u obliku bezbojnih kristalića ili bijelog praha. Koristi se kao umjetno gnojivo (AN od naše Petrokemije; a također i KAN, s tim da ovo drugo gnojivo ima dodanih i drugih tvari). Sam po sebi eksplozivan, iako ga je to na to teško natjerati – jedino uz pomoć jačih detonatora. Koristan je kao sredstvo za hlađenje. Naime, kad se otapa u vodi, značajno joj snižava temperaturu. Može se upotrijebiti za izradu kalijevog nitrata, dušične kiseline, didušikovog oksida (anestetik). Lako se može nabaviti u poljoprivrednim ljekarnama.

Bakar je metal sjajne tamno narančaste boje. Dobar je vodič struje i topline, a koristan je i za izradu improviziranih baterija, pa ga je svakako dobro imati na zalihi, u slučaju da ponestane drugih izvora energije. U reakciji sa sumpornom kiselinom, daje bakrov sulfat, tj. modru galicu, koja je korisna kao pesticid. Bakar se lako može naći u različitim vrstama uređaja iz kojih se može izvaditi.

Slika 1. Improvizirana baterija

Cink je metal tamno sive boje, koji je u kombinaciji s bakrom, važan za izradu improviziranih baterija. Cink nije baš pretjerano čest u elemenetarnom obliku, ali mogao bi se kao takav naći u trgovinama koje prodaju opremu za zaštitu od korozije, jer se često koristi kao žrtvena anoda.

Etanol je vrlo korisna organska tvar. Može se koristiti kao otapalo, prehrambeni proizvod, gorivo, a koristan je i kao dezinfekcijsko sredstvo. Iako ga ima na sve strane u obliku alkoholnih pića, u većim koncentracijama ga nije jednostavno naći. Može se napraviti i doma fermentacijom, a ponovljenim destilacijama, može se dobiti u većim koncentracijama, sve do 96%.

Glicerin je gusta i bezbojna vrsta alkohola, koja se može kupiti u ljekarnama. Koristan je za izradu proizvoda za njegu i liječenje oštećene i suhe kože.

Kalcijev hidroksid je bijela praškasta anorganska sol, poznata i kao gašeno vapno. Kad se zagrije na visoku temperaturu, prelazi u kalcijev oksid (živo vapno). Kad se živo vapno doda u vodu, stvara veliku količinu topline. Ako se doda dovoljno, voda se može zagrijati do vrenja. Može se kupiti u dućanima sa građevinskom opremom.

Kalcijev karbid je anorganska sol koja dolazi u različitim oblicima, s tim da je najčešće tamne boje, te specifičnog, ne baš ugodnog mirisa. Poznat je i pod nazivom “karabit”. Kad se pomiješa sa vodom, stvara se plin acetilen, koji se može koristiti za tjeranje štetočina. Acetilen je u mješavini sa zrakom, tj. kisikom, eksplozivan. Može se kupiti u dućanima sa građevinskom opremom.

Kalijev karbonat je bijela anorganska sol, koja se može dobiti iz pepela. Kad se spali veća količina drva, uzme se pepeo, te se pomiješa sa nekoliko puta većom količinom vode. Otopina se profiltrira kroz filter papire, krpe ili gaze, do kad se ne dobije bistra, ali najčešće obojena tekućina. Kad se ta tekućina ispari, kristalizira kalijev karbonat. Može se koristiti za izradu sapuna. U reakciji sa amonijevim nitratom, nastaje kalijev nitrat koji također ima brojne korisne primjene.

Kalijev metabisulfit je bijela praškasta anorganska sol, koja se po trgovinama može kupiti u obliku vinobrana. Može poslužiti za neutralizaciju klora i njegovih spojeva, koji su inače često otrovni, korozivni i neugodnog mirisa.

Kalijev nitrat je kristalna bezbojna anorganska sol, poznata i kao salitra. Nije ju jednostavno nabaviti, ali u manjim količinama može se kupiti u ljekarnama. Koristan je izradu različitih pirotehničkih smjesa, od baruta, raketnih goriva, pa sve do smjesa za signalne baklje.

Slika 2. Signalna baklja

Kalijev permanganat je tamno ljubičasta, gotovo crna anorganska kristalna sol. Pod nazivom “hipermangan” može se naći u svim ljekarnama. Može poslužiti kao sredstvo za dezinfekciju, te za stvaranje čistog kisika.

Klorovodična kiselina je bezbojna otopina klorovodika u vodi. Poznata i kao solna kiselina, može se naći u većini trgovina u koncentracijama do maksimalno 35%. Dobro je sredstvo za čišćenje, može se upotrijebiti za dobivanje pojedinih drugih kiselina. Može se upotrijebiti i za dobivanje elementarnog klora.

Metil etil keton je zapaljiva organska bezbojna tekućina, specifičnog mirisa. Po svojstvima i po primjeni je sličan acetonu, a može se povremeno naći po trgovinama u obliku sredstva za skidanje laka s noktiju. Potencijalno se može naći i u trgovinama sa bojama, lakovima i sličnim.

Natrijev acetat je bijela do blago žućkasta anorganska kristalna sol, često blago octenog mirisa. Može se dobiti reakcijom octene kiseline i natrijevog karbonata, hidrogenkarbonata ili hidroksida. Poznat po tome da se tali na približno 60 °C, pri čemu se otapa u vlastitoj vodi koju sadržava. Prilikom hlađenja, lako prijeđe u oblik prezasićene otopine, koja se uz mehanički poticaj može natjerat na naglu kristalizaciju, pri kojoj se stvara toplina. Zato se ovaj spoj često koristi u posebnim vrećicama, koje služe za grijanje ruku ili drugih dijelova tijela. Vrećice se mogu kasnije ponovno koristiti, potrebno je samo ponovno zagrijati kristale u vrećici do 60 °C, kako bi se rastalili.

Slika 3. Vrećica za zagrijavanje

Natrijev benzoat je bijela natrijeva sol organske kiseline. Može se lako naći u većini trgovina, kao konzervans u malim vrećicama. Osim za konzerviranje hrane, koristan je i kao gorivo u pojedinim pirotehničkim smjesama.

Natrijev hidrogenkarbonat je bijela kristalna sol koja se može naći u svim trgovinama pod nazivom “soda bikarbona”. Dobro je sredstvo za neutralizaciju kiselina, međuostalom i one želučane, pa se zato koristi kao antacid.

Natrijev hidroksid je bijela anorganska sol, koja najčešće dolazi u obliku sitnih peleta. Odlično je sredstvo za neutralizaciju kiselina, može se koristiti i za čišćenje odvoda, izradu sapuna, čišćenje i otapanje određenih metala. Može se kupiti u ljekarnama, te u trgovinama koje prodaju elektrotehničku opremu.

Natrijev hipoklorit je anorganska sol koja najčešće komercijalno dolazi u obliku otopina. Jedna od poznatijih je cekina, koja je korisna za dezinfekciju i izbjeljivanje. U reakciji s klorovodičnom kiselinom, može poslužiti za generiranje elementarnog klora.

Natrijev karbonat je bezbojna kristalna anorganska sol koja se najčešće koristi za dezinfekciju i čišćenje bačava, ali može poslužiti i za neutralizaciju raznih kiselina. Može se kupiti u poljoprivrednim ljekarnama.

Octena kiselina je bezbojna organska tvar intenzivnog mirisa. Može se naći u svim trgovinama u obliku octa, koji obično sadrži oko 9% octene kiseline. Povremeno se mogu naći i koncentriranije otopine za pripremanje zimnice (do 80%). Octena kiselina se općenito koristi kao prehrambeni proizvod, za dezinfekciju, kao dobro i korisno otapalo.

Olovo je metal svijetlo sive boje, koji ima talište na svega 328 °C, pa se zato da jednostavno rastaliti i formirati u razne oblike. Koristan je za zaštitu od različitih vrsta elektromagnetnog zračenja, uključujući gama zračenje. Može se nabaviti u vulkanizerskim radionicama u obliku utega za kotače.

Slika 4. Rastaljeno olovo

Saharoza je bijela kristalna organska tvar, poznata i kao običan šećer kojeg svakodnevno koristimo. Osim očite koristi u prehrambenom smislu, koristi se i u pojedinim pirotehničkim smjesama kao gorivo, a može poslužiti i za dobivanje etanola, fermentacijom. Može se na veliko kupiti u svim trgovinama.

Sumpor je nemetalni element, žute boje. Koristi se za dezinfekciju, a primjenu nalazi i u pojedinim pirotehničkim smjesama. Može se kupiti u raznim količinama u poljoprivrednim ljekarnama.

Sumporna kiselina je jaka anorganska kiselina, koja dolazi u raznim koncentracijama. Koncentriranu je sve teže nabaviti, ali razrijeđena (oko 40%) se može lako naći pod nazivom “akumulatorska kiselina”. Lako se može koncentrirati postepenim i pažljivim zagrijavanjem u vatrostalnim staklenim posudama, pri čemu isparava voda, dok ne zaostane gusta i koncentrirana sumporna kiselina. Može se upotrijebiti za dobivanje drugih kiselina, ali jedna od njezinih najkorisnijh primjena je upravo izrada i održavanje baterija.

Trikloretilen je organska tvar, specifičnog mirisa. Iako se sve teže može nabaviti, zbog potencijalnih kancerogenih svojstvata, izvrsno je otapalo. Nekad se koristio na veliko u kemijskim čistionama. Danas ga je u velikoj mjeri zamijenio perkloretilen (poznat i kao tetrakloretilen), koji je također odlično otapalo. Može se naći u pojednim trgovinama koje prodaju boje i lakove, kao sredstvo za odmašćivanje.

Triklorizocijanurna kiselina je bijela organska tvar, koja ima inzentivan miris po kloru. Koristi se za dezinfekciju vode, a može se kupiti u trgovinama koje prodaju opremu za održavanje bazena.

Urea je bijela organska tvar koja često dolazi u obliku sitnih peleta. Koristi se kao gnojivo i osim toga nema neke posebno zanimljive i korisne primjene, ali slično kao i AN i KAN, nije loše imati određenu količinu na zalihi. U slučaju nestašice, u seoskom okruženju, mogla bi biti od velike koristi. Može se kupiti u svim poljoprivrednim ljekarnama.

Vodikov peroksid je bezbojna otopina koja se komercijalno može naći u raznim koncentracijama, iako najčešće od 3% do 12%. Koristi se kao dezinfekcijsko sredstvo, za izbjeljivanje, a može poslužiti i za generiranje čistog kisika, zajedno sa solima koje sadrže mangan, kao što je kalijev permanganat. Može se kupiti u svim ljekarnama.

Željezov(III) oksid je crvena anorganska sol, koja nam je svima poznata kao hrđa na željeznim predmetima. U kombinaciji sa aluminijem u prahu, može se upotrijebiti za dobivanje pirotehničke smjese poznate pod nazivom “termit”. Navedena smjesa izgara pri izuzetno visokoj temperaturi, do te mjere da može rastaliti željezo. Povijesno se zbog toga i koristio za zavarivanje željezničkih tračnica na teško dostupnim mjestima. Sama hrđa može se sastrugati sa starih komada željeza ili dobiti umjetno propuštanjem istosmjerne struje kroz željezne elektrode uronjene u slanu vodu.

Možda vam se svidi

17 komentara

  1. Jako dobar clanak. Kod odredenih opisa ne bi bilo lose pronac detaljnija objasnjenja i postupak dobivanja nekih supstanci.

  2. Prepper says:

    Mogli bi se baciti u eksperimentiranje… stiže hladnije vrijeme 🙂

  3. Haha svakako… samo trebamo detaljnije upute 😉

  4. Wizard says:

    Pitajte što god vas zanima. 🙂 Ima tu puno toga o čemu bi se moglo raspravljati. Ne znam koliku podlogu imate iz kemije, ali i bez obzira na to, mogao bih napisati članak o osnovama stehiometrije, da bude korisno i članovima i posjetiteljima. Nije komplicirano, a dok se pohvataju osnove, vrlo lako si svatko može izračunati koliko čega treba, koje koncentracije, itd., bitno je samo imati popis prepperima najvažnijih kemijskih reakcija, a to isto mogu sastaviti.

  5. Pa sad ne bih htio da zavrsim negdje na obavijesnom razgovoru zbog ovog ali iskreno bi me interesiralo kako dobit jednu kemijsku reakciju koja ne bi preskodila u odredjenim situacijama za koje se spremamo…. ja znam da to nesmijemo stavljat na internet ali ono sto me zanima je mozda najvaznija stvar koja bi nam onda mogla zatrebati….

  6. Prepper says:

    Jedva čekam nove textove! 🙂
    Mislim da bi možda trebali ići nekakvim redoslijdom… ovisno o potrebama. Pa tako, recimo, “dimne bombe” za signalizaciju, izrada baklji od raznih materijala i što paziti, svjetiljke (uljanice, karabit..)

  7. Pa da i mene zanima kako napravit te dimne bombice za “signalizaciju”

  8. Wizard says:

    Da, problem je što je dosta toga vezano uz kemiju, potencijalno i vrlo opasno, pogotovo kad se nađe u krivim rukama. Dimne/signalne baklje mislim da spadaju u one manje opasne stvari, tako da je članak o tome već u pripremi. Što se tiče opasnijih (s)tvari, Prepper je već predložio da napravimo nekakav odjeljak ili kategoriju samo za članove, pa bi tamo bilo sigurnije i za nas i za informacije.

  9. @wizard , mozes mozda objasniti najlaksi postupak dobivanja salitre. Kalij nitrat me zanima, ne natrij nitrat…
    Procitao sam negdje da treba kuhat sodu bikarbonu sa octom ali nisam bas siguran.

  10. Wizard says:

    Da, kuhanje sode bikarbone sa octom ne bi dalo kalijev nitrat, nego natrijev acetat, jer je ocat zapravo otopina octene, tj. acetatne kiseline; a soda bikarbona je natrijev hidrogenkarbonat, dakle nemamo kalija u njoj.

    Da bi dobili kalijev nitrat (KNO3), treba nam izvor kalijevih iona (K+) i nitratnih iona (NO3-). E, sad, nitratne ione nije toliki problem naći, dovoljno je kupiti od Petrokemije gnojiva KAN ili AN. AN je zapravo amonijev nitrat, koji se inače sam po sebi koristi i kao eksploziv. KAN je AN kojem je dodan pijesak, dijelom baš zbog toga da mu se smanji eksplozivnost.

    Sa kalijevim ionima je malo kompliciranije. Iskreno ne znam gdje bi se mogle naći neke veće količine njegovih soli, eventualno kod staklara, mislim da bi oni trebali imati kalijevog karbonata. Najbolji prirodni izvor kalijevog karbonata je upravo pepeo, o tome mislim da sam pisao više tamo gdje smo raspravljali o izradi sapuna.

    Jednom kad se nabave (K)AN i kalijev karbonat, naprave se vodene otopine obiju tvari. Otopine se profiltriraju kroz gaze u više navrata, da se uklone nečistoće. Zatim je potrebno te otopine pomiješati, te postepeno otparavati vodu iz konačne otopine. Povremeno se prekine proces i otopina stavi u frižider, kako bi se hlađenjem smanjila topljivost dobivenog kalijevog nitrata. Kad se otpari dovoljno vode, kod hlađenja se pojave lijepi dugi kristali KNO3. Oni se odvoje od otopine filtracijom, osuše i to je to. 🙂

    Evo fotke kristala KNO3 dobivenih upravo iz pepela (http://preppers-croatia.eu/wp-content/uploads/kno3-2.jpg). Inače bi kristali trebali biti prozirni, ali uvijek pobjegne bar malo nečistoća dok se radi u kućnim uvjetima.

    • Evo da se pohvalim, proveo sam par dana sa sogorom na nasoj bug out lokaciji i ukratko, malo smo se “zaigrali” i napravili smo sapun, barut, ANFO i “plasticni” ANFO. (Pretpostavljam da znas o cemu se radi)
      Znaci,
      SAPUN smo dobili ovako:
      Prosijali smo pepeo kroz mrezicu za komarce
      Zalili taj pepeo sa dvostrukom kolicinom kipuce vode i ostavili pola sata.
      Procijedili smo vodu iz pepela u lonac i kuhali dok nije isparilo 90% vode te je ostala lagano gusta smedja tekucina.
      U tu tekucinu smo dodali svinjsku mast i kuhali oko dva sata na laganoj vatri.
      Kad je nastala gusta krema odlijali smo u kalup i ostavili da stoji oko dva tjedna.
      Omjere nismo vagali nego stavljali od oka, kako cemo i raditi u situaciji kad nam bude trebao sapun.
      Sapun je svijetlo smeđe boje, smrdi ko kuga, bas se ne pjeni nesto posebno ali skida mrlje sa ruku i odjece ko lud 😉

    • BARUT smo radili ovako:
      U poljo apoteci kupili cisti sumpor, 5 kg
      Isto tamo kupili KAN 5 kg (floral ili tako nekako se zove)
      Drveni ugljen za rostilj (mozete ga i sami napravit u prirodi)
      Soda bikarbona 500 g (ukrao iz kuhinje)
      -Prvo smo radili postupak izdvajanja Amonij-nitrata iz Kana-a.
      Stavili smo kilogram Kana i pola litre tople vode u zdjelu i stavili kuhati uz stalno mijesanje. Kuhali smo cca 10 min i ostavili da se ohladi (ili zimi ili frizider) Kako se otopina hladila tako se pijesak iz kana slegnuo na dno posude a gornji dio se kristalizirao u amonijev nitrat. Nakon sat vremena vilicom se izvade kristali koji su povezani u cvrstu nakupinu i mozete sve izvadit jednim potezom u jednom komadu. Pjesak ostane na dnu posude. Ako se pjesak malo zaljepi za tu hrgu kristala, samo ga ostruzete nozem.
      Kristale stavite u tepsiju i lagano zagrijavate u pecnici ili na peci uz mjesanje i lagano isparavate vodu dok ne dobijete bijeli prah poput soli. To je amonij nitrat.
      Tada rastopite dobiveni prah sa istom kolicinom vode i ulijte ga na malo vecu kolicinu sode bikarbone i stavite kuhat na laganu vatru uz stalno mjesanje da ispari sva voda (100g amonij nitrata i100g vode na 130g sode bikarbone).
      Kada ispari sva voda ostane opet bijeli prasak.
      Dobili ste Natrij-nitrat koji je dostojna zamjena za Kalij nitrat.
      Tada smo uzeli drveni ugljen i zdrobili smo ga u finu prasinu. (Skroz fina mora bit, bez grubih cestica)
      Nakon toga smo stavili 70% dobivenog Natrij nitrata, 15% sumpora u prahu i 15% ugljene prasine i jos jednom smo sve to zajedno dobro promjesali i usitnili do finog finog finog praha.
      Dobiveni produkt je BARUT.
      Sa omjerima se MORATE igrati i malo dodavati ili oduzimati oko 5% od svakog sastojka dok ne dobijete smjesu koja se najbolje zapali.

    • ANFO smo dobili:
      Amonij- nitrat smo dobili iz postupka opisanog u postu iznad ovog te smo ga zalijali sa 5% plavog dizela (Nikako benzin) i to ostavili par dana u zatvorenoj boci da se upije. Nakon toga protisnuti kroz cjedilo da se dobiju sitni peleti i osusiti.
      Produkt je vrlo mocan eksploziv.
      Plasticni eksploziv smo dobili mijesanjem amonij nitrata i voska od svijece. Dobiveni Amonij-nitrat se pomijesa sa 20% otopljenog voska od svijece i kuha se oko 15 minuta. Nakon kuhanja oblikovati u zeljeni oblik i ostaviti rupu za detonator.
      Sad netko misli da to moze grunut samo tako…. ali ne moze. Jako se tesko detonira.
      Treba nam vrlo mocan detonator da ga aktivira. A neznamo kako ga proizvest pa zato nema straha 😉
      Palo mi je na pamet pomijesat 70% baruta sa 30% termita (aluminij u prahu i hrđa) i to stavit u neku metalnu kapsulu da napravi veliki tlak i temperaturu kod zapaljenja.
      Mozda bi to detoniralo ANFO. @wizard ??

    • Wizard says:

      Wow, stvarno ste stigli puno toga napravit. 😀 Što se tiče sapuna, kakve je tvrdoće na skali od 1 do 10, s tim da je 1 tekući kupovni, a 10 tvrdi kupovni? Jel onako više masan nakon pranja ili ne? Vrijedilo bi ispitati i pH, ali ne pada mi na pamen kako ga brzo i jednostavno odrediti, bez izrade nekakvog indikatora. Ako mu je pH previsok, onda možete slobodno staviti više masti drugi put, jer je ostalo kalijevog karbonata neiskorištenog iz pepela. Ako je premastan, onda bi trebalo malo manje masti staviti, a više pepela koristiti. 🙂

      Što se tiče baruta, sve super isto. Kako vam se ponašao, s obzirom da ste koristili natrijev nitrat? Natrij nitrat bi u teoriji trebao i nadmašiti KNO3, ali je problem što jako upija vlagu, a čim je upije, dosta kvari kvalitetu baruta.

      Opa, ANFO. 😀 Lako ga je napravit, ali detonirat muka živa. Trebao bi barem jedan eksploziv visoke osjetljivosti i eventualno jedan srednje. Od ovih jako osjetljivih se rade detonatori, a od ovih osrednjih takozvani boosteri.

      Najjednostavniji visoko osjetljivi eksploziv koji bi se dao napraviti, je aceton peroksid (AP), za čiju su sintezu potrebni vodikov peroksid, aceton i solna kiselina. Analogno AP-u postoji i metil etil keton peroksid (MEKP), čija je sinteza gotovo identična sintezi AP-a, s tim da se aceton zamijeni sa metil etil ketonom. Glavna razlika je u tome što AP dolazi u obliku kristalića i nešto je nestabilniji od MEKP-a, koji inače dolazi u tekućem stanju.

      Kad se sintetizira jedno od navedenog, jednostavno se mala količina stavi u nekakav uski cilindar (NE NABIJATI! – jako važno jer su primarni eksplozivi vrlo osjetljivi na udarce, protresanje, trenje i slično), i nutra ubaci barutni fitilj. Sve se uredno učvrsti, zatvori, oblijepi i to je to.

      Što se tiče boostera, on se može napraviti tako da se pomiješa određena količina AP-a ili MEKP-a sa AN-om, smjesti u npr. rolu od wc papira, koja se onda smjesti u konačnu napravu, u kojoj je ANFO glavno punjenje.

      Sintezu ne znam koliko je pametno objavljivat javno, to prepuštam @masterprepper i drugim članovima da procijene, ali činjenica je da se informacije lako mogu naći i na netu, uz malo googlanja. 😉

      Edit: Sad sam tek skužio video, super je barut. 😀 Za fitilje odlično. Što se tiče barutnih detonatora, hipotetski bi se trebalo i s njim štošta detonirati, ali mislim da bi za to još trebalo malo bolje podesiti recepturu, tako da čim brže izgara. Ne znam kakav ste ugljen koristili? Dobro je koristiti ugljen dobiven tako da se zagrijava drvo u zatvorenoj posudi, samo sa malim otvorom da izlaze pare van. Rezultat je vrlo čist i kvalitetan ugljik. Isto tako je važno dobro usitniti barut. Inače se to može dobro napraviti pomoću kugličnih mlinova sa olovnim kuglama (važno da su olovne, jer one ne stvaraju iskre pri međusobnom sudaranju), a sad, kako to izvesti hipotetski bez struje, trebalo bi razmisliti. Možda pomoću vodenih tokova. 🙂

      Dodavanje termita barutu mislim da ne bi donijelo puno prednosti, moguće da bi usporilo izgaranje, ili bi barut izgorio zajedno sa aluminijem, a hrđa bi se razletjela okolo. Za detonirati ANFO treba nešto što eksplodira čim silovitije u čim manjem vremenu. Zato se najčešće za tu svrhu ipak koriste detonirajući eksplozivi.

      • Pa sapun bi negdje ocjenio cca br. 5 na skali. Dosta je mekan. On ima na dodir masnu teksturu ali kod ispiranja ne ostaje osjecaj masnog. Jedino smrdi ko kuga. Mislim ipak da je malo previse pepela u igri. Probat cemo poboljsat recepturu.

  11. U barutu mislim da je problem natrij-nitrat, sad da li zbog necistoca ili cega… neznam. Probali smo 15-tak omjera i neki su palili bolje a neki losije ali nismo sve snimali. Ali nije to to 100%. Probat cemo sa kupovnim kalij nitratom pa ako bude bolje onda cemo ga sintetizirati iz prirode. Ugljen smo koristili obicni za rostilj. Znam da bi suha destilacija drveta dala najkvalitetniji ugljen ali nismo imali vremena proizvodit. Sta se tice detonatora za anfo, ako ti padne na pamet jos kakav nacin izrade sa sastojcima iz prirode ili lako dobavljivim sastojcima, svakako javi.

Leave a Reply