Noževi – ručni rad

Nož je najbitniji alat svima koji se bave preživljavanjem, isto tako jedan od prvih uradi sam projekata prosječnog preppera. Mnogi se odlučuju na kupnju gotovog noža, koji često nadilazi kvalitetu onoga izrađenog u kućnoj radinosti. Ovdje moram razdvojiti uradi sam amatera i profesionalca, profesionalci rade noževe vrhunske kvalitete, koja nadilazi onu kupljenih u trgovinama. O tome smo već pričali u članku o G-knives noževima. No, postoji mnogo toga u čemu nož ručne izrade u vlastitoj radioni nadilazi kupljene, često se izrađuje od recikliranog materijala, radi se po vlastitom dizajnu, štedi se novac i što je najbitnije stječe se iskustvo koje ostaje doživotno. Tema ovog članka je ručna izrada noža, ali sve se može primijeniti na izradu raznoraznih alata koji zahtijevaju slične odlike kao što je to nož (dlijeta, odvijači, sjekire, motike…)

Odabir materijala

Neću govoriti o čelicima koji su dostupni u prodavaonicama, već o čelicima koje možemo reciklirati iz raznih strojeva, alata i sličnog. Čelike koje nalazimo u prodaji, čeka zaseban članak, jer su jako široko područje.

  • Opruge od auta i kamiona. Ovaj čelik je jako kvalitetan i tražen za izradu noževa. Najčešće se koriste lisnate opruge, jer ih nije potrebno kovati kao spiralne. Bitno je znati da se ovaj čelik kali na zraku ili ulju, što će kasnije biti objašnjeno.
  • Postojeće oštrice i rezni alati. Postoje mnogi alati koji su izrađeni od dobrog čelika, koji je pogodan za izradu noža.
    • Kružne pile / cirkulari
    • Lisnate pile (velike)
    • Nož od kosilice
    • Turpije
  • Ostalo
    • Ležajevi (balinjere)
    • Konjske potkove
    • Lanac motorne pile
  • Kupnja

Obrada čelika za nož

Čelik koji smo pronašli moramo na neki način moći i obraditi. Moram napomenuti ovdje da će taj čelik najvjerojatnije već biti kaljen. O kaljenju ćemo za koji tren.

Jedini način da zadržite kaljeno stanje čelika a da ga možete obraditi, je korištenjem brusilice. Kaljeni čelik nije moguće obrađivati turpijama, svrdlima ili glodalima, svaki pokušaj rezultirat će uništenjem alata.

Preporučujem korištenje rezne brusne ploče za Inox (nehrđajući čelik), jer je vrlo tanka i samim time stvara manje topline. Najbitnija stvar kod ovakvog načina obrade je zadržati nisku temperaturu čelika, kako se materijal ne bi “popustio” i izgubio tvrdoću. Potrebno je materijal konstantno hladiti u vodi i u niti jednom trenutku ne dopustiti da se temperatura digne iznad stotinjak stupnjeva. Radite duge pravocrtne pokrete i izbjegavajte zadržavanje brusne ploče na jednom mjestu. Za hlađenje je dovoljno imati donji dio plastične boce s dovoljno vode da cijeli komad obrade stane unutra. Hladite tako, da uronite komad i neko vrijeme s njime stvorite vrtlog vode, dok se komad ne ohladi. Napominjem još jednom da ne smijete pregrijati komad!

Popuštanje materijala

Ako povučete po čeliku turpijom i ona ne “grabi” tj. klizi po materijalu ne skidajući niti česticu materijala, postoji velika mogućnost da je materijal već kaljen. Također, kaljeni čelici puštaju visoke tonove ako lupkate po njima drugim komadom čelika. Kako bi mogli obrađivati čelik turpijama, svrdlima i frezama, potrebno ga je prethodno popustiti. Popuštanjem vraćamo materijal u njegovo “prirodno” stanje, koje nije pogodno za izradu izdržljive oštrice, ali omogućava obradu. Popuštanje materijala postižemo tako da čelik ubacimo u jaku vatru ili po mogućnosti u peć za kaljenje, koju sumnjam da imate ako čitate ovaj članak 😉 Potrebno je čelik pustiti da se užari i zatim ga pustiti da se sam polako hladi. Nemojte žuriti s ovim postupkom jer može doći do svakakvih neželjenih posljedica. Znat ćete da je čelik popušten, tako što ćete povući turpijom po njemu i osjetiti da turpija sada “grabi” materijal, nakon čega možete čelik oblikovati svim dostupnim načinima obrade čelika.

Kaljenje čelika

Napomena: Nemojte oštriti nož prije nego završite kaljenje i popuštanje! Izgorjet će vam oštrica!

Kaljenje čelika je dovođenje strukture čelika u stanje zvano martenzit i zatim naglim hlađenjem zadržavamo tu strukturu. Nož koji je ispravno kaljen ima dugotrajnu oštricu, koja ne puca. Potrebno je mnogo iskustva, kako bi čelik bio kvalitetno kaljen. Da steknete nešto iskustva, sačuvajte ostatke materijala obrade, kako bi na njima mogli probavati. Upamtite, možete pokušavati mnogo puta s istim komadom čelika, samo ga nakon svakog kaljenja popustite, kako je prethodno opisano.

Zagrijavanje čelika za kaljenje se najbolje izvodi u pećima predviđenim za to ili upotrebom plamenika, ali može se sasvim dobro izvesti i u običnoj vatri loženoj drvima. Morate postići vrlo visoku temperaturu, tako da će biti potrebno naložiti vatru, koja u svojoj sredini ima bijelo žutu boju. Tu boju morate moći zadržati neko vrijeme, tako da si pripremite dovoljnu količinu drva ili ugljena. Temperaturu vatre možete podizati upuhivanjem zraka. To možete činiti pušući u cijev, koristeći kompresor zraka ili meni najomiljeniji način, koristeći fen za kosu.

Kada je vatra spremna, moramo i naš komad čelika ugrijati do iste ili približne temperature. Preporučujem da koristite čim duža kliješta za premještanje komada po vatri, naravno dobro je imati i rukavice.

Ako se pitate kako ćete znati da li je čelik postigao dovoljno visoku temperaturu, odgovor je vrlo lak, potreban vam je samo magnet. Kada čelik postigne idealnu temperaturu i strukturu martenzita, on istovremeno prestaje biti magnetičan. Magnet ćete lako pronaći u zvučnicima, bravicama na starom namještaju, kutijici za spajalice papira, elektromotorima, kupiti u papirnicama i slično…

Kao što smo rekli, kada čelik postigne idealnu temperaturu tj. nije više magnetičan, potrebno ga je naglo ohladiti. Svaki čelik se hladi na svoj način i ovdje će vam dobro doći komadići koji su ostali nakon obrade. Komad koji je prekaljen puca a onaj koji nije dovoljno kaljen, ne zadržava oštricu. Čelične opruge se kale na hladnom zraku ili ulju, hlađenje vodom bi prebrzo skinulo temperaturu i moglo dovesti do pucanja. Ostale čelike možete slobodno probati hladiti u vodi. Najbitnija stvar je uroniti čelik u vodu sasvim okomito i to učiniti brzo. Ako se jedna strana čelika hladi brže od druge, ona se skuplja, što će u konačnici dovesti do iskrivljene oštrice. Ovo treba vježbati, kolko god lako zvučalo, vjerujte da to nije. Kada se čelik sasvim ohladi, probajte prvo povući turpijom, ako “grabi” bacite ga opet u vatru i ponovite postupak, pogriješili ste ili niskom temperaturom grijanja ili presporim hlađenjem. Ako turpija ne grabi, tada stavite komad u škripac i lagano lupkajte čekićem u njega, postepeno povećavajte lupanje kako bi vidjeli granicu do pucanja, ako je zadovoljavajuća, možete ponoviti postupak s nožem umjesto ostatcima obrade. Postoje instrumenti za mjerenje tvrdoće čelika, ali vi ih sigurno nemate 🙂

Popuštanje čelika (opet)

Naš nož je sada kaljen, ali je najvjerojatnije kaljen cijeli materijal, što nije idealno, jer je cijeli nož krt kao staklo. Idealan nož ima kaljenu oštricu a mekana leđa. Ako na raspolaganju imate samo otvorenu vatru ovaj dio možda možete preskočiti a odmah u startu raditi s čelikom debljim od 5-6mm, kako bi se debljinom nadoknadilo popuštanje. Za popuštanje koristimo plamenik. Oštricu ulovimo kliještima i zagrijavamo leđa noža, postupak ne mogu detaljnije objasniti, jer sve ovisi o opremi koju imate. Ne smijete dopustiti da se i oštrica popusti, tako da bi trebalo ugrijati samo leđa ali i povremeno hladiti u toplom ulju, naravno, ne grijemo ovdje do martenzita, već stajem čim vidimo da su leđa počela dobijati sjaj. Znamo da smo popustili, kada ohlađena leđa noža grabi turpija a oštricu ne.

Oštrenje noža

O oštrenju noža ćemo morati drugom prilikom, jer je bi bilo previše za ovaj post. Za početak bi bilo najbolje, kopirati kuteve s nekog noža koji nam odgovara. Obratite pozornost da većina noževa ima dva kuta, onaj na samom vrhu oštrice koji je “tuplji” i onaj iza nje “oštriji” koji je… oštriji 🙂 Prednji kut je namjerno tako napravljen, kako se ne bi oštrica previše stanjila i lako pucala. Upamtite, čelik koji nije kaljen ne može imati dugovječnu oštricu a isto tako ga je gotovo nemoguće kvalitetno naoštriti.

Izrada noževa je jako široko područje, za koje sigurno nije dovoljan jedan post, ali smatram da je dovoljno napisano za prve pokušaje i kao uvod u terminologiju i sam način izrade. Za svaki dio postupka koje sam naveo napisane su mnoge knjige, tako da smo ovdje samo zagrebali površinu.

P.S. Bilo bi mi drago staviti koju fotku noževa koje su ljudi sami napravili, ako ima netko voljan može napisati i proces kojim je radio…

 

Moj nedavni uradak, karambit nož izrađen od noža trimera za travu sa futrolom od drva masline. Savršeno oružje za samoobranu, samo ga još trebam naučiti koristiti 😉

Karambit nož

Ako ste voljni pokušati sami izraditi nož, na ovom linku možete pronaći kvalitetne nehrđajuće čelike za izradu po povoljnim cijenama i besplatnom dostavom. (Provjereno)

Možda vam se svidi

2 komentara

  1. Igor says:

    Super text! Još bi samo dodao za materijale, dobro je koristiti i list motorne pile, samo treba paziti da je od neke stare jer noviji su rađeni od više slojeva, a oni stari su od jednog komada.

  2. Ilija says:

    Našao sam ovu stranicu jer sam guglal o izradi noževa. Korisne informacije za početnike ko ja. Nadam se da bude još sličnih tekstova.

Leave a Reply