Skloni se, sagradi sklonište!

Čovjek je vrsta iznad svih drugih vrsta?

Odvažne li teze, pune pretencioznosti. Neću ulaziti u usporedbu ljudskog ponašanja sa ponašanjem drugih životinjskih vrsta jer tu ne bi bilo kraja. Međutim zasigurno znam da bi u svim segmentima osim onog što se tiče inteligencije (našeg jedinog oružja preživljavanja) bili bi na zadnjem mjestu. Mislite da pretjerujem?Skinemo li se goli poput životinje bez ičega na sebi, uputimo se u prvi šumarak i prespavamo noć pod vedrim nebom. Ako se radi o hladnoj noći upitno je da li ćemo i kakvi dočekati jutro. Svakom pa i najmanjem stanovniku te šume takvo nešto predstavlja normalu. Nama će u ovom slučaju biti neophodna kvalitetna oprema ne bi li barem malo mogli konkurirati ovim našim suparnicima.Odavno smo izgubili krzno, naviku na hladnoću i privukli se urbanom okrilju: hladno mi je – upalim pećicu, toplo mi je, pa evo klime, pada kiša – da rekli su na vijestima. Daleko smo od prirodnog, toliko daleko da prirodno postaje neprirodnim.

S – Skloni se, sagradi sklonište!

S je prvo slovo riječi STOP prioriteta preživljavanja (tema obrađena u prošlom broju Mete), i kao takvo zasigurno  ono je i najvažnije.
U bilo kojoj situaciji potencijalnoga preživljavanja, pa i onog u urbanom okruženju gdje vam prijete nožem jer imate interesantan novčanik, morate se skloniti od agresora (ili skloniti agresora od sebe). U ovom članku nećemo analizirati što i kako pred nožem nego ćemo nož staviti u naše ruke i dati si posla tamo negdje u šumi, daleko od urbanog u izradi pravog skloništa.

Skloništa, što i kako?

Sada kada poznajemo mehanizme rashlađivanja i znamo od čega se trebamo zaštititi, znamo i kakvo nam mora biti sklonište. Ono nas prvenstveno treba štititi od kondukcije zemlje i vode, radijacije hladnoće i konvekcije vjetra.

Idealno sklonište je ono koje se u prirodi nađe već sagrađeno ili polu sagrađeno. Ne, ne radi se o bespravnoj gradnji, već o prirodnoj arhitekturi poput pećina, udubina, litica, oborenih stabla pa i onoj manje prirodnijoj poput kamenih zidova, kanala ispod ceste, šahtova, cjevovoda ili sabirnih stanica, lovačkih čeka, olupina automobila itd.

Pravila pri izradi skloništa

Pri izradi skloništa potrebno je obratiti pažnju na par pravila:

1. Sklonište mora biti uvijek u zavjetrini i nalaziti se po mogućnosti na južnoj strani, toplija strana jer osunčana tokom dana.

2. Sklonište mora biti uvijek blizu proplanka, čistine ili livade. U slučaju da čujete zvuk helikoptera ili aviona imate tako šansu da izletite na čistinu i pokažete se spasiocima. Na istoj čistini morate uvijek označiti nečim neprirodnim lako uočljivim  da se nalazite u blizini i trebate pomoć (pr. velika strijelica sa granama, X sa bijelim kamenjem, SOS sa pepelom u snijegu…). Idealno je da na toj čistini imate uvijek unaprijed spremnu signalnu vatru radi signalizacije svjetlom noću ili dimom danju. Održavajte i jednu manju vatru tik pored skloništa. Ako niste u mogućnosti zapaliti istu objesite neki dobro uočljiv odjevni predmet žarke boje pored skloništa. On će poslužiti terenskim spasiocima da budete uočeni ako ste već iznemogli ili spavate u skloništu, a uz to ako se previše udaljite od skloništa lakše čete ga uočiti. Skloništa napravljena od prirodnih materijala su nevidljiva ljudskom oku!

3. Sklonište se treba izgraditi nedaleko od materijala koji vam je potreban radi njegove izrade. Nema smisla trošiti kalorije na dovlačenje materijala od nekud.

4. Započeti uvijek sa gradnjom skloništa mnogo prije sumraka. Potrebno vrijeme  za izradu skloništa; A ležaj, nosilo 1-2h, riblja kost, kolijevka 2-3h, košara, rupa u snijegu 3-4h, iglu 3-6h. Baš zbog toga je bitno prepoznati i odabrati mnogo prije sumraka lokaciju. Ako se desi ono što se ne bi smjelo nikada desiti, a to je da te “iznenadi noć”, traži stijenu u zavjetrini i uz nju zapali vatru. Stijena sa vatrom će poslužiti kao reflektor i davati ti dobar izvor topline cijelu noć uz minimalno
ogrjeva.

5. Samo usko sklonište grije. Velika greška koju mnogi rade je izrada prevelikih skloništa. Ovdje većinom razmatramo skloništa u slučaju da nemamo vatru. Veliko sklonište biti će nemoguće zagrijati temperaturom vlastitog tijela. Istina, u njemu ćemo moči igrati briškulu ali nama nije do igre, već do treniranja protiv smrti. Da, sklonište mora biti usko poput lijesa, jedva dovoljno da se u njemu okrenemo na bok.

6. Ležaj je osnovni dio skloništa. Skloništu i izradi krova uvijek se daje više značaja nego izradi izolacije poda. Prisjetimo se navedene tablice Mehanizma gubljenja temperature. Ljudsko tijelo gubi više temperature kondukcijom (kontaktom na zemlju) neko radijacijom! Ležaj je moguće napraviti od mnoštva materijala, lišče, trava, mahovina, borove zelene grane, ruksak položen na pod, manja suha stabla, grane itd.

 

Što izbjegavati?

1. Podnožja litica sa svježe vidljivim tragovima odlomljenih kamenja na zemlji.

2. Blizinu korita rijeka ili presušenih kanala u terenu na kosim padinama. U slučaju kiše rijeka može narasti i do mnogo više puta vlastite dubine; detriti stabala koji se skupljaju uzvodno mogu stvoriti čep na koritu rijeke koji se nakon nekog vremena silovito razbije a vas proguta vodeni val.

3. Uhodani putevi životinja. Neke životinjske vrste kao i ljudi preferiraju uvijek iste staze. Sve bi bilo u redu da se radi samo o zecu, ali porodica divljih svinja koja kuca na vrata usred noći zadnja je na listi naših potreba, osim ako…

4. Gledaj gore, gledaj dolje! Izobilje već odlomljenoga materijala u šumi najčešće je uvjetom za odabir lokacije skloništa, ali to također ukazuje da je taj materijal od negdje trebao pasti. Uvijek pogledaj što se nalazi iznad tebe, jer mrtve grane na stablima tokom vjetrovitih noći mogu postati opasne. Isto tako nije na odmet pogledati i ispod sebe (primjerice mravinjaci), iako je ovo “dolje” tu samo radi rime i više se odnosi na prijašnje točke, tj. odvodne kanale i uhodane staze životinja.

5. Dok izgrađujemo sklonište ne smijemo se oznojiti (pogotovu na snijegu) jer se po svaku cijenu moramo zavući u sklonište potpuno suhi. Primijetimo li da se znojimo, skinuti ćemo sloj, dva naše odječe. Bolje je da lagano drhtimo pa se radom zagrijemo nego da se oznojimo.

Savjet: Kada idemo spavati u sklonište u odjeći koju imamo na sebi, mnogo više će nas grijati ako se prekrijemo jaknom nego ako je imamo na sebi. Jakna će tako stvoriti veći prostor te zadržavati više toplog zraka oko nas nego da je imamo na sebi. Uz to i ruke će pridonijeti grijanju tijela. Isto pravilo vrijedi i za gojzerice. Odvezane cipele sa prebačenim nogavicama preko njih više griju nego one stisnute.

Tekst Boris Stermotić
Ovaj tekst i slike su zaštićene autorskim pravima od strane Hrvatske Škole preživljavanje u prirodi ©

Možda vam se svidi

Leave a Reply